Robert de Craon
Robert de Craon ili Robert Burgundio (? - ?, 13. siječnja 1149.), francuski velikaš i drugi veliki meštar vitezova templara (1137. – 1149.).
Rodio se krajem 11. stoljeća kao najmlađi sin velikaša Rainalda Burgundija od Craona i Ennoguene od Vitre.[1] Nakon službe na dvorovima grofa od Angoulemea i kneza od Aquitaine, razvrgnuo je zaruke s nasljednicom Chabannesa i Confolnesa i krenuo u Palestinu nakon što je doznao za osnivanje reda vitezova templara. Pridružio se templarima oko 1125. godine i postao senešal reda. U razdoblju od 1132. do 1134. godine putovao je Zapad gdje je primio donacije, uključujući i dvorac Barbera u Španjolskoj.
Poslije smrti Huga de Payensa postao je novim velikim meštrom. Godine 1138. vratio se u Europu gdje mu je 29. ožujka 1139. godine papa Inocent II. (1130-1143.) izdao Omne datum optimum, važan privilegij za templarski red, jer je učinio red neovisnim od bilo kakve crkvene jurisdikcije.[1]
Prema izvještaju kroničara Vilima Tirskog († 1186.), Robert je 1148. godine sudjelovao je na sinodi u Akri, tijekom Drugog križarskog rata (1147. – 1149.). Naslijedio ga je Everard des Barres na dužnosti velikog meštra.