Ramon Llull
| Dodaj infookvir "životopis". (Primjeri uporabe predloška) |
Ramon Llull (lat. Raimundus Lullus) (Palma de Mallorca, 1232./1233. - na putu od Tunisa do Mallorce, 29. lipnja 1316.), katalonski pisac, filozof, teolog i mistik. Smatra se tvorcem katalonske proze i pjesništva.[1]
Prozvan je doctor illuminatus, zbog toga što je u duhovnosti isticao prosvjetljenje.[2]
Rodio se gradu Palmi u uglednoj plemićkoj obitelji te je bio paž kao mladić na aragonskom dvoru, a kasnije dvorski učitelj.[1] Naučio je latinski i arapski, a pisao je pjesme i filozofske rasprave na katalonskom jeziku pa se smatra začetnikom katalonskog književnog jezika.[3] Predavao je u Parizu i Montpellieru, a putovao je na misionarska putovanja u Napulj, Siciliju i sjevernu Afriku.
Godinama je proučavao islamsku i kršćansku teologiju, a potkraj života djelovao je kao misionar u Africi. Zastupao je jedinstvo vjere i razuma, teologije i filozofije.
Pripisuje mu se mnoštvo knjiga i rukopisa o alkemiji, no izvjesno je da se većinom radi o apokrifnim spisima koje su napisali njegovi učenici nakon njegove smrti.[2] Među tim djelima, koja su mu atributirana, izdvajaju se "Oporuka" (Testamentum), "Dodatak oporuci" (Codicillus), "Pokusi" (Experimenta), "O tajnama prirode" (De secretis naturae) i "Zlatotvorno umijeće" (Ars aurifera).
- "Knjiga o kontemplaciji" (kat. Llibre de contemplació de Déu) (1297.)
- "Veliko umjeće" (Ars magna) (1305.)
- "Knjiga o poganima i o trima mudracima"
- Grdenić, Drago, Alkemija, Zagreb, 2003. ISBN 978-953-222-137-9 nevaljani ISBN
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XII, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-12-0
