Marijan Matković – Wikipedija

Marijan Matković (Karlovac, 21. rujna 1915. – Zagreb, 31. srpnja 1985.), hrvatski književnik.

Životopis

Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1935. godine.^[1] Studirao je povijest umjetnosti i književnost u Beču i Parizu, diplomirao je na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Od 1945. godine radio je na Radio Zagrebu, književni je tajnik "Nakladnog zavoda Hrvatske", te intendant u HNK u Zagrebu. 1961. je bio među utemeljiteljima časopisa Razreda za književnost HAZU Foruma.^[2] Poslije je i uređivao "Forum", a od 1974. do smrti vodio je "Zavod za književnost i teatrologiju JAZU".

Prvo je njegovo objavljeno djelo pjesnička zbirka Iz mraka u svjetlo.

Njegov dramski obiteljski ciklus "Igra oko smrti" svojevrsna je panorama predratnih i ratnih društveno-političkih previranja. Ovdje se posebno ističe drama Slučaj maturanta Wagnera koja govori o odnosu otac-dijete, o školstvu ondašnjega vremena, o građanskome moralu i slično. Valja podsjetiti i na dramu Krizantema iz istoga ciklusa, koju obilježava ratna tematika i čija se radnja odvija godine 1941.

Drugi je značajni dramski ciklus "I bogovi pate" (Heraklo, Prometej, Ahilova baština), u čijemu je središtu reinterpretacija antičkih mitova. Posebno je zanimljiva drama Heraklo u kojoj se nastoji skinuti aureola posvećenosti s mitskoga Herakla - mitski Heraklo, koji je u drami prikazan kao kameni kip, suprotstavlja se povijesnome Heraklu koji je u drami prikazan kao stari i reumatični starac. Povijesni Heraklo pošto-poto želi pobjeći od mitskih okvira koji ga dehumaniziraju i sprečavaju u svemu. Međutim, pobjedu odnosi mitski Heraklo koji je besmrtan (mitovi), dok povijesni Heraklo (reumatični starac, realnost) umire na lomači. Poanta je u tome da povijesni Heraklo ne može pobijediti mit jer mu je sudbina već mitski određena.

U ciklusu "Ikari bez krila" valja spomenuti dramu Vašar snova koja tematski obrađuje građansko društvo toga vremena u novim prilikama i prikazuje kako se oni - koji su ukorijenjeni u staro - nastoje snaći u novome. Rezultat je, naravno, negativan. Nimalo manju pažnju ne zaslužuje ni drama Na palubi, također iz spomenutoga ciklusa. Riječ je o drami Beckettova tipa (Beckettov antiteatar). Radnja se odvija na brodu, za koji se ne zna gdje je, ne zna se plovi li ili stoji, niti to je li u blizini kopna ili na otvorenome moru. Beckettov se utjecaj očituje u tome što su likovi prikazani groteskno, što besmisleno i pasivno čekaju, u tome što nema nikakvih događanja, u ograničenosti prostora (na brodu), također i u govoru likova koji je sveden na ponavljanje ispraznih fraza te u dijalozima koji su lišeni smislene strukture. Osim drama, pisao je i feljtone, eseje i kritike, putopise i likovne monografije te uređivao brojna izdanja hrvatskih pisaca.

Bio je u predsjedništvu Čakavskog sabora.^[3]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:

Slučaj maturanta Wagnera
Rub zbilje
Na kraju puta
Heraklo
Bezimena
General i njegov lakrdijaš

Izvori

[uredi | uredi kôd]

↑ Koprek, Ivan. 2007. Thesaurus archigymnasii zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu 1607.-2007. = Thesaurus archigymnasii : miscellanea per occasionem quadringentesimi anniversarii gymnasii classici Zagrabiensis (MDCVII-MMVII). Klasična Gimnazija Zagreb. Zagreb. str. 932. ISBN 978-953-95772-0-7. OCLC 1341299366
↑ HINA/HS: Čuvar i promicatelj književne vrsnoće, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 22.
↑ Što je Čakavski sabor | Čakavski sabor. web.archive.org. 5. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2012. Pristupljeno 1. studenoga 2022.

Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost

Godišnja nagrada

1959. Vesna Parun • 1962. Petar Šegedin • 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan • 1965. Ranko Marinković • 1966. Jure Franičević-Pločar • 1968. Slobodan Novak • 1969. Krsto Špoljar • 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan • 1971. Oto Šolc • 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović • 1973. Živko Jeličić • 1974. Marin Franičević • 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević • 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar • 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček • 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer • 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak • 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević • 1983. Zvonko Maković • 1984. Luko Paljetak • 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak • 1986. Viktor Žmegač • 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević • 1988. Branimir Bošnjak • 1989. Zvonimir Mrkonjić • 1990. Bruno Popović • 1991. Željka Čorak • 1992. Slavko Mihalić • 1993. Sibila Petlevski • 1994. Ivan Golub • 1995. Ante Stamać • 1996. Jozo Laušić • 1997. Željko Knežević • 1998. Jakša Fiamengo • 1999. Goran Tribuson • 2000. Stanko Andrić • 2001. Drago Glamuzina • 2002. Andriana Škunca • 2003. Renato Baretić • 2004. Luko Paljetak • 2005. Delimir Rešicki • 2006. Mate Ganza • 2007. Mirko Kovač • 2008. Anka Žagar • 2009. Ivana Šojat-Kuči • 2010. Nada Gašić • 2011. Zoran Ferić • 2012. Tatjana Gromača • 2013. Milko Valent • 2014. Josip Mlakić • 2015. Delimir Rešicki • 2016. Krešimir Nemec • 2017. Branko Maleš • 2018. Ludwig Bauer • 2019. Maša Kolanović • 2020. Marko Gregur • 2021. Ivica Prtenjača • 2022. Denis Peričić

Za životno djelo

1962. Miroslav Krleža • 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović • 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić • 1969. Vjekoslav Majer • 1970. Nikola Šop • 1971. Miroslav Feldman • 1972. Šime Vučetić • 1973. Novak Simić • 1974. Marijan Matković • 1975. Ranko Marinković • 1976. Vladimir Popović • 1977. Drago Ivanišević • 1978. Joža Horvat • 1979. Marin Franičević • 1980. Josip Barković • 1982. Vesna Parun • 1983. Jure Franičević-Pločar • 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan • 1985. Mirko Božić • 1986. Vojin Jelić • 1987. Živko Jeličić • 1988. Ivan Slamnig • 1989. Slobodan Novak • 1990. Olinko Delorko • 1991. Petar Šegedin • 1992. Ivo Frangeš • 1993. Srećko Diana • 1994. Nikola Milićević • 1995. Rajmund Kupareo • 1996. Slavko Mihalić • 1997. Ivan Kušan • 1998. Miroslav Slavko Mađer • 1999. Vesna Krmpotić • 2000. Stanko Lasić • 2001. Ivo Brešan • 2002. Gajo Peleš • 2003. Viktor Žmegač • 2004. Josip Tabak • 2005. Irena Vrkljan • 2006. Miroslav Šicel • 2007. Nedjeljko Fabrio • 2008. Zvonimir Mrkonjić • 2009. Milivoj Solar • 2010. Ivan Aralica • 2011. Nikica Petrak • 2012. Luko Paljetak • 2013. Tonko Maroević • 2014. Zvonimir Majdak • 2015. Pavao Pavličić • 2016. Dubravko Jelčić • 2017. Feđa Šehović • 2018. Danijel Dragojević • 2019. Andriana Škunca • 2020. Dubravka Oraić Tolić • 2021. Hrvoje Hitrec • 2022. Ivan Rogić Nehajev

v • u Dobitnici Nagrade Ivan Goran Kovačić

1965. Petar Šegedin (Orfej u maloj bašti) • 1966. Ranko Marinković (Kiklop) • 1967. Meša Selimović (Derviš i smrt) • 1968. Miroslav Krleža (Zastave) • 1969. Rafo Bogišić (O hrvatskim starim pjesnicima) • 1970. Drago Ivanišević (Glasine) • 1971. Tomislav Ladan (Te kritike) • 1972. Karlo Štajner (7000 dana u Sibiru) • 1973. Marko Ristić (Turpituda) • 1974. Jure Franičević Pločar (Vir) • 1975. Oskar Davičo (Rituali umiranja jezika) • 1976. Mirko Božić (Colonnello) • 1977. Danilo Kiš (Grobnica za Borisa Davidoviča) • 1978. Marijan Matković (Ogledi i ogledala) • 1979. Jure Kaštelan (Divlje oko) • 1980. Jara Ribnikar (Život i priča) • 1981. Sreten Asanović (Noć na golom brdu) • 1982. Vojin Jelić (Doživotni grešnici) • 1983. Mihailo Lalić (Dokle gora zazeleni) • 1984. Marin Franičević (Povijest hrvatske renesansne književnosti) • 1985. Ivan Aralica (Duše robova) • 1986. Matko Peić (Ljubav na putu) • 1987. Irena Vrkljan (Marina ili o biografiji) • 1988. Vesna Krmpotić (Brdo iznad oblaka) • 1989. Borislav Pekić (Atlantida) • 1990. • 1991. • 1992. • 1993. Ranko Marinković (Never more) • 1994. • 1995. • 1996. • 1997. • 1998. Slavko Mihalić (Pandorina kutija) • 1999. • 2000. Aleksandar Flaker (Književne vedute) • 2001. • 2002. Josip Vaništa (Knjiga zapisa) • 2003. Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2004. Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005. Danijel Dragojević (Žamor) • 2006. Dubravka Oraić Tolić (Muška moderna i ženska postmoderna) i Ivana Sajko, (Rio bar) • 2007. Zdravko Zima (Lovac u labirintu) • 2008. Josip Mlakić (Tragom zmijske košuljice) • 2009. Anka Žagar (Stvarnice, nemirna površina) • 2010. Zoran Kravar (Uljanice i duhovi) • 2011. Dubravka Ugrešić (Napad na minibar)

Predsjednici Društva hrvatskih književnika

Ivan Trnski (1900. – 1905.) • Stjepan Miletić (1905. – 1906.) • Natko Nodilo (1907. – 1909.) • Ksaver Šandor Gjalski (1909. – 1918.) • Nikola Andrić • Branimir Livadić (1920. – 1923.) • Mihovil Nikolić • Milutin Cihlar Nehajev (1926.) • Ksaver Šandor Gjalski (1926. – 1927.) • Milivoj Dežman • Stjepan Trontl • Franjo Fancev (1937. – 1939.) • Ilija Jakovljević (1939.- 1941.) • Mile Budak • Luka Perković (1945. – 1948.) • Slavko Kolar (1948. – 1952.) • Ivan Dončević (1952.) • Petar Šegedin (1953.) • Mirko Božić (1954.) • Miroslav Feldman (1955.) • Vjekoslav Kaleb (1956.) • Marijan Matković (1957. – 1958.) • Mirko Božić (1959. – 1960.) • Jure Kaštelan (1961.) • Dobriša Cesarić (1962.) • Dragutin Tadijanović (1963.) • Gustav Krklec (1964.) • Vlatko Pavletić (1965. – 1968.) • Petar Šegedin (1968. – 1970.) • Ivo Frangeš (1970. – 1972.) • Jure Franičević-Pločar (1972. – 1974.) • Gustav Krklec (1974. – 1976.) • Josip Barković (1976. – 1977.) • Milivoj Slaviček (1978. – 1979.) • Šime Vučetić (1980. – 1981.) • Pero Budak (1982. – 1984.) • Marija Peakić-Mikuljan (1985. – 1989.) • Nedjeljko Fabrio (1989. – 1995.) • Ante Stamać (1995. – 1999.) • Slavko Mihalić (1999. – 2005.) • Stjepan Čuić (2005. – 2008.) • Borben Vladović (2008. – 2011.) • Božidar Petrač (2011. – 2017.) • Đuro Vidmarović (2017. – 2020.) • Zlatko Krilić (od 2020.)

Životopis

Djela

Izvori

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.