Obična parepa

Obična parepa
(*Barbarea vulgaris*)
Obična parepa ; (Barbarea vulgaris)
Sistematika
Carstvo	Plantae
Red	Brassicales
Porodica	Brassicaceae
Rod	Barbarea
Vrsta	B. vulgaris
Sinonimi
	Cheiranthus ibericus Willd.; Barbarea ceretana Sennen; Erysimum barbarea L.; Erysimum arcuatu Opiz ex J. Presl & C. Presl;

Parepa obična (latinski Barbarea vulgaris) – također poznata i kao gorka salata, biljka barbara, raketna salata i sl. je dvogodišnja biljka iz roda Barbarea, koji pripada porodici Brassicaceae (krstašice).^[1]

Opis

Zatvaranje cvjetova *Barbarea vulgaris*.

Ova biljka naraste do 30–60 cm visine, sa najvećom visinom do 1 m. Stabljika je rebrasta i bez dlaka, te razgranata u njenom donjem dijelu. Kao osnovu ima rozetu sjajnih, tamnozelenih listova. Listovi kod donjeg dijela stabljike su prateći i lirasto-perasti, s velikim režnjevima u donjem dijelu stabljike i manjim gornjim režnjevima. Kaulini (uz stabljiku) listovi su manji, jajoliki i nazubljeni. Cvjeta u proljeće u gustim cvatovima iznad lišća. Cvjetovi su dugi 7 – 9 mm, s četiri jarko žute latice. Razdoblje cvjetanja proteže se otprilike od aprila do jula, a plod je mahuna duga oko 15 – 30 mm.

Hemijske supstance koje se nalaze u ovoj biljci su: saponin i flavonoid.^[2] i glukozinolate.^[3]^[4]

Prirodni insekticid i mogućnosti za upotrebu u poljoprivredi

Većina genotipova Barbarea vulgaris su prirodno otporni na neke vrste insekata koji su inače specijalizirani za porodicu krsatašica. U slučaju moljaca roda Diamondback (naprimjer, Plutella xylostella ) i buha (Phyllotreta nemorum), otpornost je uzrokovana saponinima.^[5]^[6]^[7]^[8] Glukozinolati, kao što su glukobarbarin i glukobrasicin koriste se protiv jaja kupusnog bijelog leptira (leptir kupusar), kao što je Pieris rapae. Larve ovog leptira dobro napreduju na ovim biljkama. Ove hemikalije stimulišu i ženke moljaca, ali larve ugibaju zbog sadržaja saponina koji očigledno na njih ne djeluje. Ovaj fenomen je testiran za biološku kontrolu insekata: bilke Barbarea vulgaris siju se u polju i privlače puno opterećenja jajima u dijamantnoleđog moljca. Kao larve uginu ubrzo nakon izlijeganja, ova vrsta klopke za insekte zove se "ćorsokak zamka isijecanja".^[9]

Rasprostranjenost

Prirodno naseljava Evroaziju, a odomaćena je (kao unesena vrsta) u mnogim dijelovima Sjeverne Amerike kao sjeme.

Stanište

Biljka najbolje uspijeva na svježim ili vlažnaim mjestaima, pored puteva, pored rijeka ili na obroncima kanala, na nadmorskim visinama od 0 do 1600 m.

Prirodni ekohemotipovi

Dlakavi tip (tip-P) je opisan u južnoj Skandinaviji i Rusiji. Ima netipsku hemiju i bez otpornosti na dijamantnoleđog moljca i buhu Phyllotreta nemorum. Ovaj tip morfološki pripada raznim Barbarea vulgaris var. arcuata, ali može biti identičan i podvrsti prvobitno opisanoj kao Barbaraea Beck arcuata Rchb. ssp. pubescens N. Busch. U tom kontekstu, uobičajeni tip Barbarea vulgaris var. arcuata zove se "G-tip" (goli, bez lisnih dlaka). Hemotip sa odstupanjem sadržaja glukozinolata opisan je u populacijama iz Zapadne Evrope i proglašen je "NAS-tipom" (jer je dominiran sa glukozinolat glucoNASturtiin). Ova vrsta ima povećanu otpornost na neke specijalizirane insekte. U tom kontekstu, uobičajeni hemotip B. vulgaris zove se tip "BAR" (jer dominiraju glukoBARbarini).

Podvrste

Barbarea vulgaris var. arcuata (Opiz ex J. Presl & C. Presl) Fr.
Barbarea vulgaris var. brachycarpa Rouy & Foucaud
Barbarea vulgaris var. longisiliquosa Carion
Barbarea vulgaris var. sylvestris Fr.

Dodatne slike

Illustracija B. vulgaris iz Atlasa biljaka Francuske, 1891.
Biljka B. vulgaris
Cvjetovi B. vulgaris
Lirasto-perasti listovi B. vulgaris

Također pogledajte

Krstašice

Reference

^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ Dalby-Brown, Lea; Olsen, Carl Erik; Nielsen, Jens Kvist; Agerbirk, Niels (2011). "Polymorphism for Novel Tetraglycosylated Flavonols in an Eco-model Crucifer, Barbarea vulgaris". Journal of Agricultural and Food Chemistry. 59 (13): 6947–56. doi:10.1021/jf200412c. PMID 21615154.
^ Agerbirk, Niels; Olsen, Carl Erik (2011). "Isoferuloyl derivatives of five seed glucosinolates in the crucifer genus Barbarea". Phytochemistry. 72 (7): 610–23. doi:10.1016/j.phytochem.2011.01.034. PMID 21354584.
^ Agerbirk, Niels; Ørgaard, Marian; Nielsen, Jens Kvist (2003). "Glucosinolates, flea beetle resistance, and leaf pubescence as taxonomic characters in the genus Barbarea (Brassicaceae)". Phytochemistry. 63 (1): 69–80. doi:10.1016/S0031-9422(02)00750-1. PMID 12657300.
^ Kuzina, V.; Ekstrom, C. T.; Andersen, S. B.; Nielsen, J. K.; Olsen, C. E.; Bak, S. (2009). "Identification of Defense Compounds in Barbarea vulgaris against the Herbivore Phyllotreta nemorum by an Ecometabolomic Approach". Plant Physiology. 151 (4): 1977–90. doi:10.1104/pp.109.136952. PMC 2785962. PMID 19819983.
^ Kuzina, Vera; Nielsen, Jens Kvist; Augustin, Jörg Manfred; Torp, Anna Maria; Bak, Søren; Andersen, Sven Bode (2011). "Barbarea vulgaris linkage map and quantitative trait loci for saponins, glucosinolates, hairiness and resistance to the herbivore Phyllotreta nemorum". Phytochemistry. 72 (2–3): 188–98. doi:10.1016/j.phytochem.2010.11.007. PMID 21130479.
^ Nielsen, Nikoline J.; Nielsen, John; Staerk, Dan (2010). "New Resistance-Correlated Saponins from the Insect-Resistant CruciferBarbarea vulgaris". Journal of Agricultural and Food Chemistry. 58 (9): 5509–14. doi:10.1021/jf903988f. PMID 20387830.
^ Shinoda, Tetsuro; Nagao, Tsuneatsu; Nakayama, Masayoshi; Serizawa, Hiroaki; Koshioka, Masaji; Okabe, Hikaru; Kawai, Akira (2002). "Identification of a triterpenoid saponin from a crucifer, Barbarea vulgaris, as a feeding deterrent to the diamondback moth, Plutella xylostella". Journal of Chemical Ecology. 28 (3): 587–99. doi:10.1023/A:1014500330510. PMID 11944835.
^ Shelton, A. M. and B. A. Nault (2004) "Dead-end trap cropping: a technique to improve management of the diamondback moth," Crop Protection 23: 497-503.

Dopunska literatura

Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982, Vol. I, pag. 396
Tutin, T.G. et al. - Flora Europaea, second edition - 1993

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Obična parepa

United States Department of Agriculture plantsProfile for Barbarea vulgaris (garden yellowrocket)

[Sofradzija-1] Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[2] Dalby-Brown, Lea; Olsen, Carl Erik; Nielsen, Jens Kvist; Agerbirk, Niels (2011). "Polymorphism for Novel Tetraglycosylated Flavonols in an Eco-model Crucifer, Barbarea vulgaris". Journal of Agricultural and Food Chemistry. 59 (13): 6947–56. doi:10.1021/jf200412c. PMID 21615154.

[3] Agerbirk, Niels; Olsen, Carl Erik (2011). "Isoferuloyl derivatives of five seed glucosinolates in the crucifer genus Barbarea". Phytochemistry. 72 (7): 610–23. doi:10.1016/j.phytochem.2011.01.034. PMID 21354584.

[4] Agerbirk, Niels; Ørgaard, Marian; Nielsen, Jens Kvist (2003). "Glucosinolates, flea beetle resistance, and leaf pubescence as taxonomic characters in the genus Barbarea (Brassicaceae)". Phytochemistry. 63 (1): 69–80. doi:10.1016/S0031-9422(02)00750-1. PMID 12657300.

[5] Kuzina, V.; Ekstrom, C. T.; Andersen, S. B.; Nielsen, J. K.; Olsen, C. E.; Bak, S. (2009). "Identification of Defense Compounds in Barbarea vulgaris against the Herbivore Phyllotreta nemorum by an Ecometabolomic Approach". Plant Physiology. 151 (4): 1977–90. doi:10.1104/pp.109.136952. PMC 2785962. PMID 19819983.

[6] Kuzina, Vera; Nielsen, Jens Kvist; Augustin, Jörg Manfred; Torp, Anna Maria; Bak, Søren; Andersen, Sven Bode (2011). "Barbarea vulgaris linkage map and quantitative trait loci for saponins, glucosinolates, hairiness and resistance to the herbivore Phyllotreta nemorum". Phytochemistry. 72 (2–3): 188–98. doi:10.1016/j.phytochem.2010.11.007. PMID 21130479.

[7] Nielsen, Nikoline J.; Nielsen, John; Staerk, Dan (2010). "New Resistance-Correlated Saponins from the Insect-Resistant CruciferBarbarea vulgaris". Journal of Agricultural and Food Chemistry. 58 (9): 5509–14. doi:10.1021/jf903988f. PMID 20387830.

[8] Shinoda, Tetsuro; Nagao, Tsuneatsu; Nakayama, Masayoshi; Serizawa, Hiroaki; Koshioka, Masaji; Okabe, Hikaru; Kawai, Akira (2002). "Identification of a triterpenoid saponin from a crucifer, Barbarea vulgaris, as a feeding deterrent to the diamondback moth, Plutella xylostella". Journal of Chemical Ecology. 28 (3): 587–99. doi:10.1023/A:1014500330510. PMID 11944835.

[9] Shelton, A. M. and B. A. Nault (2004) "Dead-end trap cropping: a technique to improve management of the diamondback moth," Crop Protection 23: 497-503.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]