Пређи на садржај

Žak Tati

С Википедије, слободне енциклопедије
Žak Tati
Datum rođenja(1907-10-09)9. oktobar 1907.
Mesto rođenjaLe PecqFrancuska
Datum smrti5. novembar 1982.(1982-11-05) (75 god.)
Mesto smrtiParizFrancuska
RoditeljiGeorge Emmanuel Tatischeff
Marcelle Claire van Hoof

Žak Tati (9. oktobar 1907Pariz, 5. novembar 1982) bio je francuski režiser, glumac i scenarista. U periodu svoje karijere radio je kao strip glumac, pisac i reditelj. Na osnovu ankete koja je sporevedena od strane Entertainment Weekly Tati je zauzeo 46. mesto na listi najboljih filmskih direkotra svih vremena. Tvorac je 6 dugometražnih filmova, a u svojoj karijeri filmskog direktora režisirao je manji broj filmova u odnosu na druge filmske direkotre koji se nalaze na listi 50 najboljih filmskih direktora.

Žak Tati je naizgled bio ravnodušan student, ali se istakao u tenisu i jahanju. Godine 1923. napustio je školu sa 16 godina, kada je preuzeo porodični biznis izrade ramova za slike za koji ga je obučio njegov deda. Između 1927. i 1928. godine završio je vojnu službu u Sen Žermen an Leu.[1] Nakon završetka vojne slušbe otišao je u London gde je obavljao praksu i prvi put se sreo sa ragbijem. Kada se vratio u Pariz pridružio se poluprofesionalnom ragbi timu.[2]

Iako je verovatno da je nastupao ranije, Žak Tati je prvi put spomenut 1935. godine kada je nastupao na svečanosti za novine Le Journal koja je organizovana u cilju proslave pobede Francuske.

  • 1930. godine nastupio je na Skali u Berlinu, između 1937. i 1938. godine počinje da glumi u filmovima.
  • 1932. Oscar, champion de tennis, režiran od strane Džeka Forestera, koji je i sam napisao Žak Tati.
  • 1934. On demande une brute, režiran od strane Šarla Baroe.
  • 1935. Gai dimanche režiran od strane Žaka Bera, koji je sam napisao, i glumio.
  • 1936. Soigne ton gauche režiran od strane Renea Klementa.

Izgubljeni zapisi

[уреди | уреди извор]
  • Konfuzija

Žak Tati je pre svoje smrti imao planove za barem još jedan film. Za film Konfuzija je planirana saradnja sa pop grupom Sparks, u futurističkom gradu Parizu čija se dešavanja koncentrišu na televiziju, komunikaciju, oglašavanje i moderno društvo.

  • Tatijev film broj 4 Iluzionista

Film Iluzionista napisan je krajem 1950. godine koji je trebalo da bude nastavak Tatijevog međunarodno uspešnog filma Mon Oncle.[3]

Dostignuća nakon smrti

[уреди | уреди извор]

Nakon dugodišnjeg truda uspeli su da objave Jour de Fete u boji kao što je i Žak Tati prvobitno planirao. Posle smrti svog brata koji je umro u saobraćajnoj nesreći, Sofi Tatišef je preuzlea inicijativu da povrati i ponovo prikaže na malim ekranima međunarodno uspešan film njenog brata Mon Oncle. Zbog teškoće sa novčanim sredstvima film Play Time je tek objavljen 2002. godine na Kanadskom festivalu, 8 meseci nakon smrti Tatijeve sestre.[4]

Godine 2009. Dešampov partner, Maša Makejf dizajnirala je izložbu Jacques Tati, deux temps, trois mouvements u Cinémathèque française u Parizu. U 2014. godini film Mon Oncle uspostavio je partnerstvo sa StudioCanal koji danas nadgledaju međunarodni rad Žaka Tatija koji se danas obljavljuju u digitalnom obliku uključujući kratke i dugometražne filmove na kaseti, DVD i Blu-Ray.

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy