Stjepan Gomboš

Stjepan Gomboš (Sombor, 10. 3. 1895 - Zagreb, 27. 4. 1975), jugoslavenski arhitekt i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Stjepan Gomboš
Rođenje(1895-03-10)10. 3. 1895.
Sombor, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt27. 4. 1975. (dob: 80)
Zagreb, SFR Jugoslavija
PočivališteMirogoj, Zagreb
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov[1]
DržavljanstvoSFR Jugoslavija
Alma materVisoka tehnička škola u Budimpešti
Zanimanjearhitekt
Suprug/aSuzana Gomboš
DjecaKlara Dušanović

Biografija

uredi

Stjepan Gomboš je rođen 10. 3. 1895 u Somboru, u židovskoj obitelji.[2][3][4][5] Srednju školu je završio u Somboru maturiravši 1912, nakon čega je 1913 godine upisao Visoku tehničku školu u Budimpešti. Početkom Prvog svjetskog rata bio je mobiliziran u Austrougarsku vojsku, da bi po završetku rata 1918 godine nastavio studij na istoj školi u Budimpešti. Stjepan je diplomirao arhitekturu 1921 godine. U Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca tj. Zagreb se preselio 1920 godine, te se po dolasku zaposlio kod zagrebačkog arhitekta Rudolfa Lubynskog. Od 1921 je radio u atelijeru Huga Ehrlicha, a od 1931 do 1941 vodio je s Mladenom Kauzlarićem zajednički arhitektonski biro s kojim je sudjelovao kao gost na izložbama umjetničke skupine "Zemlja" u Zagrebu (1930, 1932, 1934) i Sofiji (1934).[6] Tijekom Drugog svjetskog rata odn. nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije Stjepan je prebjegao u Dalmaciju, odakle je početkom juna 1943 bio interniran u Koncentracijski logor Rab. U Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije (NOVJ) je stupio u septembru 1943. U NOVJ-u je rukovodio tehničkim odsjekom pri bazi NOVJ u Bariju, Italija, a zatim je bio na radu u Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).[4] Za rata je Stjepan u Italiji projektirao neke interijere i adaptacije, te vilu u Valdobbiadeneu u pokrajini Treviso. Nakon rata je kratko obnašao dužnost šefa Povjereništva za tehničke poslove ZAVNOH-a, a potom je radio u Ministarstvu građevina NR Hrvatske. Od 1946 je vodio projektantsku grupu u Arhitektonskom projektnom zavodu NR Hrvatske, a od 1951 do 1962 je radio u arhitektonskom birou "Plan" u Zagrebu. Stjepan je kao hao honorarni nastavnik od 1950 do 1954 predavao industrijsko graditeljstvo na zagrebačkom Tehničkom fakultetu.[6] Arhitekt Stjepan Gomboš je umro u Zagrebu 27. 4. 1975 godine, te je pokopan na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[7]

Arhitektura

uredi

Stjepan Gomboš je tokom karijere projektirao stambene, obiteljske, javne i industrijske objekte. U ranoj fazi kod arhitekta Huga Ehrlicha je surađivao na projektima "Obrtne banke", sklopa "Nadarbine Zagrebačke nadbiskupije", zgrade "Mirovinske zaklade Gradske štedionice" u Zagrebu, "Udružene banke" u Beogradu, a samostalno je projektirao i izvodio u Zagrebu zgradu "Bratimske blagajne" u Ulici kneza Mislava, kbr. 18–20 (1929), vilu u Nazorovoj ulici, kbr. 7, adaptaciju kavane "Medulić" u Ilici (1930) i dr. U plodnoj suradnji s arhitektom Mladenom Kauzlarićem je projektirao građevine visokih prostornih vrijednosti, poklanjajući pozornost funkcionalnim i konstruktivnim elementima, jasnom volumenu i čistim plohama. Realizirali su, među ostalim, stambene zgrade u Zagrebu; u Petrinjskoj ulici, kbr. 11 (1932), Maksimirskoj ulici, kbr. 4 (1933), Ulici kneza Borne, kbr. 1a (1934), Boškovićevoj ulici, kbr. 24 (1935), Ulici A. Brešćenskog, kbr. 7 (1938), na Svačićevu trgu, kbr. 12 (1940), stambeno-poslovnu zgradu "Seljačke sloge" u Zvonimirovoj ulici, kbr. 17 (1938), vile u Novakovoj ulici, kbr. 15 (1932) i 24 (1936), Zamenhofovoj ulici, kbr. 9 (1936), Nazorovoj ulici, kbr. 52 (1937), na Pantovčaku, kbr. 72a i Gornjem Prekrižju, kbr. 48 (1938), obiteljsku kuću u Babonićevoj ulici, kbr. 25 (1935), dvije vile na Hvaru (1932), dvije na Korčuli (1933), vilu "Rusko" na Koločepu (1938), zgradu Okružnog ureda u Dubrovniku (1936), kao i brojna unutarnja uređenja i adaptacije. Osobito su uspjele adaptacije starog arsenala za "Gradsku kavanu" (1932–33, II. nagrada na natječaju 1931) i vile "Argentine" (1937) u Dubrovniku, te zagrebačke kavane "Corso" (1933, poslije ponovno preuređena). Sudjelovali su na arhitektonskim natječajima za Židovsku bolnicu (1931, III. nagrada), zgradu Gradskih poduzeća (1932) i uredsku zgradu na Griču (1939) u Zagrebu, radničke ustanove (1932), obalni put (1932), trg Pile (1933) i hotel na Lapadu (1938) u Dubrovniku, sudsku palaču u Splitu (1939) i dr. U poslijeratnom se razdoblju uglavnom bavio industrijskim graditeljstvom. Stjepan je kao tehnički voditelj i glavni projektant uz brojne suradnike izgradio niz tvorničkih cjelina u Zagrebu: "Rade Končar" (s Kauzlarićem, Vladimirom Juranovićem i O. Wernerom; I. nagrada vlade FNR Jugoslavije 1949), "Prvomajska", "Tvornica parnih kotlova" (TPK), "Jedinstvo", "RIZ" , te "Đuro Đaković" (rekonstrukcija i proširenje) u Slavonskom Brodu, "Florijan Bobić" u Varaždinu, tvornice pokućstva u Novoj Gradiški, tekstila u Zaboku, polivinilklorida u Kaštel-Sućurcu, celuloze i papira u Belišću, Plaškom, Prijedoru, Ivangradu i drugdje. Sudjelovao je također u projektiranju velikih tvorničkih kompleksa u SR Bosni i Hercegovini i SR Makedoniji.[6]

Reference

uredi
  1. Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Gomboš, ing. Stjepan
  2. Snješka Knežević, 2011, str. 180
  3. , Ivo Goldstein, 2005, str. 287
  4. 4,0 4,1 Jaša Romano, 1980, str. 376
  5. Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Aleksander Laslo, Nataša Maksimović Subašić; Graditelji novog Zagreba; stranica 22; broj 108, siječanj / veljača 2009.
  6. 6,0 6,1 6,2 Gomboš, Stjepan. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 10. 4. 2014
  7. Gradska groblja Zagreb: Stjepan Gomboš, Mirogoj Ž-10-I-5

Literatura

uredi
  Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy