25. domobranska pješačka pukovnija
25. domobranska zagrebačka pješačka pukovnija (Zagraber Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.25, Zágrábi 25. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog hrvatskog domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Zagrebu.[11] I. i III. bojna bila je stacionirana u Zagrebu, a II. u Varaždinu.[12]
| 25. zagrebačka domobranska pješačka pukovnija | |
|---|---|
 Značka na kapi pripadnika 25. dom. pješ. puk. | |
| Služba | 1880. – siječanj 1919.[1] |
| Geslo | Za dom i kralja krv prolit valja![2][3] |
| Država |  Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
|
| Vojska |  Kraljevsko hrvatsko domobranstvo  Austro-ugarska vojska
|
| Grana | pješačka pukovnija |
| Sudjelovanje | Prvi svjetski rat Oslobađanje Međimurja |
| Jačina | 2.918 (ukupno u miru)[4] |
| Kratica | HonvIR 25 (HIR 25.) |
| Zapovjednici | |
| Zapovjednici postrojbe | pukovnik Anton Matašić (1914.)[5] potpukovnik Koloman Poverzanović (06. kolovoza 1914.)[6] Matija Murković (1914. – 1918.)[7] |
| Poznati pripadnici | vodnik Josip Broz[8][9] Miroslav Krleža[10] |
Povijest
urediOsnovana je 1889. iz 25. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 79., 80. i 83. domobranske satnije.[4]
Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Anton Matašić.[5] Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[13] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[13] Divizija se posebno istaknula 1915. prilikom zauzimanja Crne Gore.
Pukovnija se istakla na Drinskoj fronti te je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema Valjevu prodrla daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzela Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija.[7]
O ljudskim gubitcima svih hrvatskih postrojbi austro-ugarske vojske uoči Božića 1915. govori Miroslav Krleža u romanu Zastave (citirajući vjerodostojno onodobne novinske izvještaje): 25. domobranska pješačka pukovnija 14.000 mrtvih, 26. pukovnija 20.000 mrtvih, a 53. pukovnija 18.000 poginulih.[14] Do točnih podataka je teško doći, jer su oni zametnuti i rasuti po arhivima u Beču, Budimpešti i Beogradu.
U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 25. zagrebačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[1] Odlučeno je da to učine hrvatske vojne postrojbe, sastavljene od domobrana 25. i 26. domobranske pukovnije, zajedno s vojnicima 53. i 96. pukovnije zajedničke austro-ugarske vojske, dobrovoljcima i domobranima iz ostalih postrojbi, pod zapovjedništvom potpukovnika Slavka Kvaternika, Stjepana Sertića, majora Mirka Pogledića te satnika Josipa Špoljara.[15]
Raspuštanje
uredi
5. prosinca 1918. g. oko 13 sati 25. domobranska pješačka pukovnija krenula je na Jelačićev trg u Zagrebu prosvjedovati protiv raspuštanja domobranstva nakon završetka Prvog svjetskog rata. Na Trgu si im se priključili građani. Domobrani su razvili hrvatske trobojnice i otvoreno skandirali republika i Hrvatska. Čim su došli na Jelačićev trg na njih je otvorena puščana i mitraljeska vatra s krovova okolnih zgrada i ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi, što je poznato pod nazivom Prosinačke žrtve.
Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 25. i 26. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[1]
Sastav
uredi1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 97% Hrvata i Srba te 3% ostalih.[12]
Izvori
uredi- ↑ a b c Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
- ↑ Dadoh zlato za željezo-Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914.–1918., muzejsko-pedagoška knjižica, Hrvatski povijesni muzej
»Geslo s hrvatske trobojnice pod kojim su, po sačuvanom originalnom primjerku zastavice kao i prema pisanju onodobnog tiska, u rat kretali vojnici 25.domobranske pješačke pukovnije«(Hrvatski povijesni muzej, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914.–1918.) - ↑ Zastavica, izložba "Hrvatska u Prvom svjetskom ratu", HPM
- ↑ a b Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
- ↑ a b Weltkriege.at – Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer
- ↑ Knežević Branimir: Gledanje u vidjeno – ratovanje u Srbiji 1914. godine str. 12 Zagreb 1917.
- ↑ a b vojska.net, Matija Murković, životopis
- ↑ Vojna Enciklopedija II, str 132
- ↑ Titov životopis, 1892. – 1913.
- ↑ Krležijana, Miroslav Krleža, životopis[neaktivna poveznica]
- ↑ Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment – August 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2017. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Hungarian Landwehr (Honvéd) Infanterieregimenter as at July 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji[neaktivna poveznica]
- ↑ Krleža, Miroslav: Zastave, roman u pet knjiga, knjiga treća, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.
- ↑ Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
